Sezonsko tržište rada na Jadranu: kratkoročna rješenja i dugoročni problemi

Sezonalnost kao strukturni problem, ne privremena pojava

Jadranska Hrvatska svake godine od travnja do listopada privlači između 50.000 i 80.000 sezonskih radnika — dio iz kontinentalnih županija, ali sve veći udio iz zemalja EU-a i Balkana. Za hotele, restorane i marine to je nužnost: bez sezonske radne snage turistička industrija ne može funkcionirati. No iza te privlačne slike leže strukturni problemi koji se ponavljaju svake godine, ali rijetko dobivaju sustavni odgovor. Kada sezona završi, znatan dio radnika gubi ugovor ili prelazi na nepuno radno vrijeme. Stopa registrirane nezaposlenosti u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji u zimskim mjesecima raste za 30 do 40 posto u usporedbi s ljetnim vrhuncem. Mnogi radnici ne ispunjavaju uvjete za naknadu za nezaposlene jer su radili na kratkoročnim ugovorima ili sezonskim paušalima. Posljedica je godišnja migracija kvalificirane radne snage prema kontinentu ili inozemstvu — ciklus koji postupno isušuje lokalni fond stručnjaka. Dugoročno, bez programa prekvalifikacije i financijskih mehanizama koji premošćuju izvansezonu, obalne regije ostaju zarobljene u modelu koji donosi kratkoročnu ekonomsku aktivnost, ali ne gradi stabilno tržište rada. Rješenja postoje — neke skandinavske destinacije s izraženom sezonalnošću razvile su uspješne modele zadržavanja radne snage — ali zahtijevaju koordinaciju između lokalnih uprava, HZZ-a i privatnog sektora.