Makroekonomija
Inflacija i plaće: zašto rast zarada ne znači uvijek veću kupovnu moć?
Nominalni rast plaća u 2024. doseže rekordne razine, ali podaci DZS-a pokazuju da realna kupovna moć zaostaje — objašnjavamo zašto.
Razlika između nominalne i realne plaće
Kada Državni zavod za statistiku objavi da su prosječne plaće u Hrvatskoj porasle za 8,3 posto u prvoj polovici 2024. godine, to zvuči kao dobra vijest. No taj podatak sam po sebi ne govori ništa o kupovnoj moći — jer plaća vrijedi onoliko koliko možete kupiti za nju, a ne onoliko koliko piše na platnoj listi. Inflacija, koja je u istom razdoblju iznosila 4,1 posto, smanjuje realnu vrijednost svakog eura koji zaradite. Realna plaća — dakle nominalna plaća umanjena za inflaciju — porasla je za otprilike 4 posto, što je pozitivno, ali znatno manje od brojke koja dominira naslovima. Pritom treba uzeti u obzir i strukturu potrošačke košarice: hrana, energija i stanovanje skuplje su porasli od prosjeka, a upravo te kategorije čine najveći dio troškova kućanstava s nižim primanjima. Zaposlenici u turizmu i ugostiteljstvu, koji čine znatan udio radne snage na Jadranu, suočavaju se s dodatnom dimenzijom: sezonskim dohotkom koji u zimskim mjesecima pada znatno ispod godišnjeg prosjeka, dok troškovi najma ostaju stabilni ili rastu. Dakle, rast plaća jest stvaran, ali njegova distribucija i interakcija s inflacijom govore složeniju priču od one koju prenosi jedan postotni podatak. Praćenje realnih pokazatelja — ne samo nominalnih — jedini je pouzdan način da razumijete kretanje vlastite kupovne moći.
